Odluka međunarodnog suda za Piranski zaljev

Danas u Jutarnjem oko sudskog mišljenja po pitanju Savurdije, u naslovu stoji ‘Hrvatsko ne’. Valja se zapitati šta to uopšte znači ‘Hrvatsko ne’?

Imala je Hrvatska 25 i više godina da ovo riješi, pa nije. Onda je po logici stvari neko ponudio fer i nepristrasno rješenje. Eh sada, Hrvatskoj nije malo 800 km vlastite obale, nego joj treba još jedan kilometar, i to će braniti do sudnjeg dana… ali sama ne nudi rješenje.

Ovo me podsjeća na stand-up nastup Georga Carlina, američkog komičara. Gornje ponašanje Hrvatske on bi opisao tako gdje Plenković—držeći se za međunožje i obraćajući se Slovencima—kaže: Ok, da vidimo sada čiji je veći!

AKADEMIK, DOKTOR, SABORSKI ZASTUPNIK…

ŽELJKO REINER ‘Kako se osjećam kao vitez? Kao i prije. Ja sam znanstvenik, a kako vrijeme odmiče, religija i znanost sve se više približavaju…’

      • Jutarnji.hr, 15.05.2017. u 23:27

 

Viteže časni, potsjećaš me na Dr. Alen Braun-a, MD, koji je u Američkom Kongresu pretsjednik komiteta za nauku i tehnologiju. I on smatra da je Zemlja stara šest hiljada godina.

Akademiče, nikome sa tim stavovima nisi potreban. Ne sramoti ni nauku, ni Sabor, ni članstva u naučnim krugovima gdje si po svemu, zalutao.

Pradlažem da kreneš najprije po instrukcije u Vatikan, a zatim za  Jerusalem.  Zagrni se sa tim viteškim plaštom i kreni na pravedni put.

I ne zaboravi mač. 

 

• • •

Oni da vas uče

• • •

ANTE TOMIĆ O BLEIBURGU Zašto su ovakve stvari moguće samo kod nas i zašto svoju sramotu ne slave Nijemci i Austrijanci?

Kad su srpski nacionalisti 1989. obilježavali šest stoljeća od Kosovske bitke, hrvatski nacionalisti pravo se nisu mogli načuditi njihovoj velikoj, raskošnoj predstavi. To je samo Srbima slično, govorili su hrvatski nacionalisti zapanjeno. Ti su Srbi totalni perverznjaci, rugali su se. Kome bi drugome palo na pamet obilježavati svoje poraze?

Ne prestaju se nadati

A onda su se hrvatski nacionalisti dosjetili Bleiburga. I sve otad, od svibnja do svibnja sve masovnije hodočaste zbog jednog poraženog režima i njegove gubitničke vojske. Okupi se na jednom austrijskom proplanku i do petnaest tisuća luzera, očekujući valjda da ih svijet napokon pogleda, smiluje im se i nakon više od sedamdeset godina poništi rezultat Drugog svjetskog rata.

“Joj, oprostite, pogriješili smo. Krivo smo brojali. Ustaše i Nijemci su zapravo pobijedili.” To se, dakako, ne događa i nikad se neće dogoditi, ali Hrvati se ne prestaju nadati.

Dugo nakon što je i zadnji njemački i austrijski neonacist priznao da mu u glavi nije dobro, poslušno obukao pidžamu i papuče i počeo piti lijekove, naši ustrajavaju na svojim žaljenja vrijednim povijesnim zabludama. Dapače, sve su radikalniji. Više se ne trude ni glumiti da im je do antifašizma.

Dok se prošlog tjedna diljem Starog kontinenta po običaju slavila pobjeda, te je čak i notorni četnik Tomislav Nikolić položio vijenac na grob neznanog junaka na Avali, dičeći se srpskim zaslugama u zaustavljanju nacističkog zla, baš se nitko u našem državnom vrhu ni jednom jedinom rečenicom nije sjetio dvjesto pedeset partizanskih odreda, sedamdeset brigada, sedamnaest divizija, pet korpusa i jedne armije osnovane u Hrvatskoj.

Pitate li Andreja Plenkovića, Kolindu Grabar-Kitarović ili Gordana Jandrokovića, kosti tisuća Dalmatinaca potpuno su uzaludno ostale rasute po Zelengori, njemačke okupatore otjerala je epidemija gripe, a Istra i Kvarner su se matici zemlji pripojili zahvaljujući usrdnim Zdravomarijama časnih sestara benediktinki.

U inat svima koji su slavili pobjedu antifašizma, Hrvatska je prošli tjedan komemorirala samo poraz fašističkih snaga. Ministri i zastupnici pojavili su se, valjda zbog deviznih dnevnica, jedino u Bleiburgu.

U dugoj koloni luksuznih crnih limuzina ugledni i moćni političari došli su u koruški gradić, pretvarajući jedan dernek desničarskih redikula u mjesto prvorazrednog hrvatskog državnog interesa, u današnjoj Europi nešto sasvim neobično i jedinstveno.

Ne vidi se zaista svaki dan da su poraženi tako ljuti i prkosni, premda je nakon Drugog svjetskog rata bilo mnogo poraženih i oni su stradavali često i strašnije i brojnije od naših ustaša i domobrana. Kako je već običaj u cijeloj historiji ljudskog roda, ratni pobjednici su se okrutno osvetili gubitnicima.

U svibnju 1945. nije bilo zemlje kojoj je izmakla krvava odmazda nad poraženima. Vješali su simpatizere Vishijeve Francuske, strijeljali norveške kvislinge, ukrajinske kolaboracioniste i češke i belgijske izdajnike. Sovjetske su vlasti bolestima, glađu, ledom, teškim radom i batinama likvidirale stotine tisuća njemačkih ratnih zarobljenika, povrh onih stotina tisuća koje su prethodno smaknuli mecima i bajunetima.

E, civilizacijo…

I svuda, i u Njemačkoj, i u Francuskoj, i u Ukrajini, i u Norveškoj, ove se jadne žrtve spominju s velikim obzirom, tiho i postiđeno, jer su one ipak sudjelovale u jednom stravičnom zlu što je sustavno i planski cijele narode istrebljivalo.

Ubijene naciste i suradnike nacista se oplakuje u nelagodi, s nužnim odmakom, naglašavajući kako oni nisu bez grijeha, već da su, naprotiv, često bili i gori od svojih krvnika. Civilizirani narodi, u jednu riječ, nastupaju vrlo pipavo, oprezno se trude odati počast ubijenima, a da se istovremeno ne uprljaju gadnom rasističkom i nacionalističkom ideologijom kojoj su žrtve za života služile.

Hrvati, blagoslovljeni bili, nemaju takvih problema. Oni nabiju crne ustaške kape i pjevaju Juru i Bobana zajedno sa svojim ministrima i zastupnicima, dok koruški policajci zgranuto stoje sa strane. Adolf Hitler da ustane iz groba lijepo bi se začudio, nekakvi ga neobrijani i krnjavi slavenski poluljudi slave, a njegovi Austrijanci ništa, šute ko pičke.

• • •

Naprijed Bulj…  Ponosan kao orao sivi…

Bulj Eagle

• • •

Šta li misli Papa na ovo ?

Baš kada sam pomislio da broj etno-klerski nastrojenih Hrvata ne raste, javi mi se Luka Prcela. Doduše nije samo meni nego svima onima koji kao ja imaju ‘antene’ na sve popularnije frekvencije koje propagiraju neokleroustaše.

Luka, dominikanski mantijaš koji se brine da se ime i djela Dr. Ante Pavelića nikada ne smiju zaboraviti, održao je prije dva dana misu za doktora gdje je sa ponosom izjavio da je NDH bila jedna fina država, i da se nikoga ne treba da tiče šta se radilo unutar države za vrijeme njenog kratokrajnog postojanja. Navodim:

…”pa nismo mi Hrvati bacili atomsku bombu na Hirošimu i Nagasaki. Pa nismo mi bombardirali ni Dresden ni Hamburg. Koga smo mi zapravo ubili izvan svojih granica?”

Divota! Dakle, može se i krišćanski ubijati s tim da se to čini samo unutar vlastite države, što je Lukina NDH veoma uspiješno činila.

Luka govori o onome što neki Hrvati bliski crkvi žele da čuju. Hrvatski ustav ne osuđuje fašizam, ni ustaštvo, niti NDH, pa dok je ovakvih svećenika i pastve, Hrvatska krajnja desnica ne treba da brine.

• • •

Predsjednik Sabora Reiner: ”Hrvatska je sekularna država ali se smije se smetnuti s uma da su vjernici većina.”

Valjda čovjek zna. Međutim, nije mi jasno šta ovaj kleronacionalista želi da kaže? Uvijek je bilo više katolika u Hrvatskoj nego onih koji su im kvarili prosjek čistoće. Ujedno, u ogromnoj većini sekularnih država ima više vjernika nego ateista ili agnostika, ali to pametni političari ne spominju.

Ali je također veoma jasno da lokalni katolički apokrifi ne misle da je Hrvatska sekularna država. Na sajtu Obrana Vjere (http://www.obranavjere.com/sekularna-drzava-dijalog/) nađoh ovaj izmišljeni dijalog:

VJERNIK: Je li Hrvatska sekularna država?
ATEIST: Da!
VJERNIK: Kako znaš? Gdje to piše?
ATEIST: Pa, iskustvo mi to govori. Piše i u Ustavu republike Hrvatske.
VJERNIK: Stvarno? Gdje to? Tražio sam, ali nisam našao.
ATEIST: Nisi dobro tražio. Članak 41! Članak 41!
VJERNIK: Evo ga! Članak 41! Zanimljivo…. nigdje se ne spominje da je Hrvatska sekularna. Evo, pogledaj!

Reiner ne gubi vrijeme na ekonomsko političke gluposti u Saboru. Vrijeme je za pripreme kreiranja katoličke džumhurije, a to će mantijaši jednog dana provesti bilo da se to nekome sviđa ili ne.

Hina, 25.05.2016

• • •

• Banjalučki biskup Komarica gostovao u ‘Nedjeljom u 2’ 12.juna 2016

Djelimično sam saslušao biskupov razgovor sa Acom (gdje se biskup grčevito držao za mikrofon), i nakon 15 minuta odlučio da promjenim kanal. Biskup je uglavnom nesuvislo govorio o stanju društva i ulozi ‘duše’, miješajući babe i žabe. Isključio sam se uglavnom jer je za to kratko vrijeme naveo sebe bar tri puta kao ‘intelektualca’. Kao pravi hrišćanin kome bi tri puta nešto trebalo da znače, smatram da sam ispunio svoju dužnost TV znatiželjnika.

Nego ‘vako biskupe. Vrijeme je da prestaneš kukati oko Hrvata kojima je danas bolje bilo gdje da se nalaze nego ako bi se vratili u rodnu im Banja Luku. Ali haj'd da najprije pričamo šta ćemo sa manje-više 300.000 protjeranih Srba iz Krajine koji bi možda željeli da se vrate u svoj rodni kraj o kojem si tako toplo filozofski govorio. Ima li tu kakve zanimljive teme za intelektualan razgovor?

I malo oko tvoje mise u Blajburgu. I meni je žao nevinih koji su se tu greškom zatekli dok su partizani uspiješno rasčišćavali račune sa ostatkom ustaškog đubreta. Ali daleko više mi je žao svih nevinih kojima NDH nije dala nikakvu šansu za preživljavanje jer su ih na neviđene divljačke načine i organizovano likvidirali na desetine hiljada u Jasenovcu, Đakovu, Jadovnu, Jastrebarskom, Staroj Gradišci, u Luburićevoj vili u Sarajevu, i u jamama Like i Korduna.

12.VI. 2016

• • •

Da li postoji i jedna fotka vrhuške HDZ-a a da na njoj uz predsjednika nije i Dubravka Šuica, EU parlamentarac?

Čekam da djeca počnu da viču: Evo Šuice, viri šefu iz gujice.

• • •

GRAS… sramota glavnog grada

GRAS je Sarajevsko gradsko saobraćajno preduzeće koje je izgleda finansijski dohakalo samo sebi.

Moguće je da Gras od 1. januara 2018. ide u stečaj, jer su im ukupna dugovanja veća od 350 miliona KM.
Nemam nikakve podatke oko unutarnjeg stanja u Grasu, izuzev gornjih 350 miliona dokaza da se radilo naopako i po familijarnoj liniji. Priča se po varoši da su tamo u zapošljavanju imali primat uglavnom oni sa sandžačkim vezama.
Nađoh podatak da preduzeće ima 60 tramvaja od kojih su 45 ispravna, da posjeduje 109 autobusa ali samo 60 ispravnih, dok je od 42 minibusa na raspolaganju putnicima samo 25 operativnih vozila.
Dakle, svih tih 130 operativnih jedinica, opslužuje 1.500 zaposlenih!
Kontam: ako je prosječna bruto plata 1000KM mjesešno, to je 1.5 milion za sve zaposlene odnosno 18 miliona za godinu dana. Vozni park je star toliko da se ni rezervni dijelovi ne mogu više kupiti, pa ostaje nejasno od kuda nabraše dug na 350 miliona!
Ne vjerujem da postoji javni vozni park nekog glavnog grada Evrope, koji je u jadnijem stanju. Slažem se da su vozila stara i da su rat i vrijeme učinili svoje. Kvalitet održavanja nekog voznog parka jednak je visini zainteresovanosti zaposlenih, koji izgleda nisu imali prilike ranije da se koriste gradskim saobraćajem.
Sjedim u trolejbusu u kojem je zamjenjeno staklo. Bar pet centimetara od gumenog dihtunga stakla, vidljivi su debeli premazi ljepila koje je upotrebljeno i ostavljeno da se sasuši. Nije valjda da se nije mogla najprije staviti molerska traka da se zaštiti staklo prije premaza ljepilom?
Promatram mehanizam vrata na tramvaju koji je servisiran. Nekada bijelim lakom obojen zaštitni poklopac pun je crnih otisaka prstiju onih koji su radili na mehanizmu. Čistačima vozila je valjda strogo zabranjeno da dižu glavu dok savijesno rade.
Na jednom od bečkih tramvaja crvena boja se još nekako i drži, ali dio na krovu ofarban srebrenom bojom oljušten je do pola dužine tramvaja.
Pitam se, čemu godinama na trolejbusu stoji da saobraća uzduž Hofmannstrasse?!?
Svi radimo za naknadu. Ali kako treba da se radi, to je pitanje koje u Grasu niko ne postavlja. Nedajbože da se neko nekome ne zamjeri. Pa mi smo kao porodica!
Jebeš rad kada rezultat nema ni trunke traga savjesti, samopoštovanja i ponosa. Ili da svi zajedno samo konstatujemo: ovo je Bosna!

“Do 2025, 1 od 5 ljudi u Japanu koji će biti stariji od 65 godina (a to je oko 7,3 miliona stanovnika), biće dementan.”

Alarmantno… ali samo za Japan.

Kontam, u tranzicijskim zemljama su milioni koji već imaju političko-etničko-moralnu demenciju oko događaja u zadnjih 25 i više godina. Zaboravljaju se Srebrenica, okruženje Sarajeva, izbacivanja skoro četvrt miliona legalnih stanovnika Srba iz Hrvatske, i slično.

Hej Slaveni, jošte živi…

Latić vs. Galijašević u kafani kod Hadžifejzovića

U više navrata sam se uvjerio da je Nedžad Latić papak i samozvani nadbošnjak, koji bi najvolio da kontroliše muslimane šta jedu i kada klanjaju, kako bi valjda mogao da im izdaje zvanične certifikate oko njihove islamske čistoće.

U ovom duelu na Face TV, nakon svih ‘konju’ i ‘idiote’ saznaćate kakav je trenutno inter-bošnjački dijalog, a da ne govorimo o kulturi dijaloga na javnoj TV.

Živo se nadam da vas Neđeljko neće razočarati.

Uspijeh u borbi protiv droge

Dvojica prijatelja putovali su automobilom iz Srbije za BiH. Na granici ih je zaustavila policija kojoj su policajci Srbije već dojavili da se u autu prenosi droga. Tako bar piše u današnjem Oslobođenju.

Nakon pomne pretrage, tek nakon isjecanja sjedišta u vozilu, droga je pronađena. I to ne jedna vrsta opijata nego čak dvije.

Sada roditelji djece mogu mirno da spavaju ali su najteže pogođeni bh. drogaši koji su sa nestrpljenjem čekali ovu pošiljku.

Ah, da ne zaboravim. Ovim aktom policija je zaplijenila 2.2 GRAMA kokaina (ne kilograma, nego grama) i 1.9 GRAMA marihuane.

 

Banjalučke biskupske frustracije

Sredinom maja, imali smo u posjeti BiH Željka Reinera, predsjednika Sabora Hrvatske, koji je pored Sarajeva posjetio i Banjaluku. Izgleda da niko srećniji oko ove posjete nije bio nego banjalučki biskup Franjo Komarica.

U svom govoru po navodima Anadolije (17.V.), biskup je između ostalog istakao da želi poručiti da se ne treba ići u Blajburg, jer “mi smo ovdje Blajburg”.

Od Dodika nadolje, banjalučani su uneredili gaće od nelagode dok je Komarica objašnjavao u detalje: “Ljudi, šta vi govorite ovdje, dođite u Banjaluku pa vidite tamo Blajburg, gdje su Banjalučani, zašto su oni pobijeni zašto je njima oduzeto pravo na legitimaciju, na svoj identitet. Gdje su Banjalučani? Nemaju pravo na svoje rodno mjesto, to je Blajburg za mene. Ne dajem pardona nikome. Onaj ko osuđuje pokazuje svoje pravo lice, trebamo skinuti te maske, previše dugo nosimo te maske, necivilizirane nehumane maske.”

Da slučajno ne bi ostao neprimjećen u ovome, i saborski šef Reiner se prihvatio izazova. Željko je inače ubijeđeni klero-nacionalista i domoljub svega uključujući i period Hrvatske iz 1941-45. Recimo, u Zagrebu 28.XII. 2015 Reiner je izjavio da ne odustaje od svojeg spontanog prijedloga da se Hrvatski sabor preimenuje u Hrvatski državni sabor, tj. kako se zvao za vrijeme NDH.

Elem Reiner je u tu razdraženu biskupovu retoriku uletio time izjavom da je “…temeljna stvar pomirenja i suživota je istina. Bez istine nema ni pomirenja, jer pomirenja nema u tome da živimo u laži. Pogotovo kad se radi o stvarima koje su prošlost od prije 70 ili 75 godina, pogotovo kada se radi o stvarima koje su povijesno jasne, dokazane, onda ja ne vidim nijedan razlog zbog čega se žrtve ne bi mogle ili smjele dostojanstveno komemorirati.”

Meni se čini da se biskup jadao na period nastao nakon rata 1992 godine, što je povezano sa stanjem oko malog broja Hrvata unutar današnje RS. S druge strane, vječiti i potvrđeni saborski šef antikomunista koji je valjda spavao dok je Komarica govorio i povezao biskupov govor na Blajburg iz 1945, iskoristio je priliku da opet podsjeti prisutne na postupke partizanske vojske.

Biskup sigurno zna gdje ga svrbi. Ali i pored toga što treba da govori kao ubijeđeni hrišćanin, ni najmanje mu ne bi smetalo da se malo osvrne na onaj Ličko–Kordunski Blajburg kojeg je Hrvatska vojska izvela u ljeto 1995, pa da i to osudi. Naiume, taj se događaj kod domoljubnih Hrvata smatra opravdanim čišćenjem od nepodobnih Srba ili tačnije pravoslavaca, pa samim time isti se javno slavi ali javno ne komentariše.

Nego biskupe ‘vako je: Kako siješ, tako ćeš i da žanješ. Vazda bilo.