Uspijeh u borbi protiv droge

Dvojica prijatelja putovali su automobilom iz Srbije za BiH. Na granici ih je zaustavila policija kojoj su policajci Srbije već dojavili da se u autu prenosi droga. Tako bar piše u današnjem Oslobođenju.

Nakon pomne pretrage, tek nakon isjecanja sjedišta u vozilu, droga je pronađena. I to ne jedna vrsta opijata nego čak dvije.

Sada roditelji djece mogu mirno da spavaju ali su najteže pogođeni bh. drogaši koji su sa nestrpljenjem čekali ovu pošiljku.

Ah, da ne zaboravim. Ovim aktom policija je zaplijenila 2.2 GRAMA kokaina (ne kilograma, nego grama) i 1.9 GRAMA marihuane.

 

WIZZ Air na Sarajevskom aerodromu

• Vijest 17.V.2016: Mađarski Wizzair nudi ulaganja od 100 miliona eura?

Lijepo. Daj sada da vidimo o čemu se radi.

Wizzair je budžet avioprevoznik sa kojim za male pare možete danas iz Tuzle da letite recimo za Bazel, Štokholm ili Minhen. Ono što malo platite tj. avio kartu, naplate vam oko težine ili ekstra prtljaga, rezervacije sjedišta, ishrane, i već koječega (kažu da će Ryan Air, Irski niskobudžetarac, početi da naplaćuje upotrebu WC-a).

Elem, vijest je da su u Wizzu ne samo spremni da dođu u Sarajevo, nego i da ulože 100 miliona eura za tu privilegiju.

Blago nama i onome koji je na momenat u tu nebulozu povjerovao. Najprije pitanje: zašto Wizz leti iz Tuzle a ne iz Sarajeva? Naravno, kada se prevrće svaki euro dva puta kako bi kao avioprevoznik u velikoj konkurenciji preživio, onda je jasno da im je osnova jeftiniji tuzlanski aerodromski servis od sarajevskog. Ne bi se čudio da je Sarajevo na taj način eliminisalo i neke druge avioprevoznike koji su možda planirali letove iz Sarajeva.

Sve me ovo podsjeća na naše domaće oduševljenje oko investicija stranog kapitala u našu privredu. Tada se daju bombastične izjave o novim poslovima, ulaganjima i povećanom zaposlenju, da bi na kraju neki domaći piljar sa dobrim vezama kupio firmu koju bi ubrzo zatim rasparčao prodajući komade za profit daleko veći od onoga koji je uložen.

Što W.C. Fields primjeti: Naivko se rađa svake minute.

Banjalučke biskupske frustracije

Sredinom maja, imali smo u posjeti BiH Željka Reinera, predsjednika Sabora Hrvatske, koji je pored Sarajeva posjetio i Banjaluku. Izgleda da niko srećniji oko ove posjete nije bio nego banjalučki biskup Franjo Komarica.

U svom govoru po navodima Anadolije (17.V.), biskup je između ostalog istakao da želi poručiti da se ne treba ići u Blajburg, jer “mi smo ovdje Blajburg”.

Od Dodika nadolje, banjalučani su uneredili gaće od nelagode dok je Komarica objašnjavao u detalje: “Ljudi, šta vi govorite ovdje, dođite u Banjaluku pa vidite tamo Blajburg, gdje su Banjalučani, zašto su oni pobijeni zašto je njima oduzeto pravo na legitimaciju, na svoj identitet. Gdje su Banjalučani? Nemaju pravo na svoje rodno mjesto, to je Blajburg za mene. Ne dajem pardona nikome. Onaj ko osuđuje pokazuje svoje pravo lice, trebamo skinuti te maske, previše dugo nosimo te maske, necivilizirane nehumane maske.”

Da slučajno ne bi ostao neprimjećen u ovome, i saborski šef Reiner se prihvatio izazova. Željko je inače ubijeđeni klero-nacionalista i domoljub svega uključujući i period Hrvatske iz 1941-45. Recimo, u Zagrebu 28.XII. 2015 Reiner je izjavio da ne odustaje od svojeg spontanog prijedloga da se Hrvatski sabor preimenuje u Hrvatski državni sabor, tj. kako se zvao za vrijeme NDH.

Elem Reiner je u tu razdraženu biskupovu retoriku uletio time izjavom da je “…temeljna stvar pomirenja i suživota je istina. Bez istine nema ni pomirenja, jer pomirenja nema u tome da živimo u laži. Pogotovo kad se radi o stvarima koje su prošlost od prije 70 ili 75 godina, pogotovo kada se radi o stvarima koje su povijesno jasne, dokazane, onda ja ne vidim nijedan razlog zbog čega se žrtve ne bi mogle ili smjele dostojanstveno komemorirati.”

Meni se čini da se biskup jadao na period nastao nakon rata 1992 godine, što je povezano sa stanjem oko malog broja Hrvata unutar današnje RS. S druge strane, vječiti i potvrđeni saborski šef antikomunista koji je valjda spavao dok je Komarica govorio i povezao biskupov govor na Blajburg iz 1945, iskoristio je priliku da opet podsjeti prisutne na postupke partizanske vojske.

Biskup sigurno zna gdje ga svrbi. Ali i pored toga što treba da govori kao ubijeđeni hrišćanin, ni najmanje mu ne bi smetalo da se malo osvrne na onaj Ličko–Kordunski Blajburg kojeg je Hrvatska vojska izvela u ljeto 1995, pa da i to osudi. Naiume, taj se događaj kod domoljubnih Hrvata smatra opravdanim čišćenjem od nepodobnih Srba ili tačnije pravoslavaca, pa samim time isti se javno slavi ali javno ne komentariše.

Nego biskupe ‘vako je: Kako siješ, tako ćeš i da žanješ. Vazda bilo.