Banjalučke biskupske frustracije

Sredinom maja, imali smo u posjeti BiH Željka Reinera, predsjednika Sabora Hrvatske, koji je pored Sarajeva posjetio i Banjaluku. Izgleda da niko srećniji oko ove posjete nije bio nego banjalučki biskup Franjo Komarica.

U svom govoru po navodima Anadolije (17.V.), biskup je između ostalog istakao da želi poručiti da se ne treba ići u Blajburg, jer “mi smo ovdje Blajburg”.

Od Dodika nadolje, banjalučani su uneredili gaće od nelagode dok je Komarica objašnjavao u detalje: “Ljudi, šta vi govorite ovdje, dođite u Banjaluku pa vidite tamo Blajburg, gdje su Banjalučani, zašto su oni pobijeni zašto je njima oduzeto pravo na legitimaciju, na svoj identitet. Gdje su Banjalučani? Nemaju pravo na svoje rodno mjesto, to je Blajburg za mene. Ne dajem pardona nikome. Onaj ko osuđuje pokazuje svoje pravo lice, trebamo skinuti te maske, previše dugo nosimo te maske, necivilizirane nehumane maske.”

Da slučajno ne bi ostao neprimjećen u ovome, i saborski šef Reiner se prihvatio izazova. Željko je inače ubijeđeni klero-nacionalista i domoljub svega uključujući i period Hrvatske iz 1941-45. Recimo, u Zagrebu 28.XII. 2015 Reiner je izjavio da ne odustaje od svojeg spontanog prijedloga da se Hrvatski sabor preimenuje u Hrvatski državni sabor, tj. kako se zvao za vrijeme NDH.

Elem Reiner je u tu razdraženu biskupovu retoriku uletio time izjavom da je “…temeljna stvar pomirenja i suživota je istina. Bez istine nema ni pomirenja, jer pomirenja nema u tome da živimo u laži. Pogotovo kad se radi o stvarima koje su prošlost od prije 70 ili 75 godina, pogotovo kada se radi o stvarima koje su povijesno jasne, dokazane, onda ja ne vidim nijedan razlog zbog čega se žrtve ne bi mogle ili smjele dostojanstveno komemorirati.”

Meni se čini da se biskup jadao na period nastao nakon rata 1992 godine, što je povezano sa stanjem oko malog broja Hrvata unutar današnje RS. S druge strane, vječiti i potvrđeni saborski šef antikomunista koji je valjda spavao dok je Komarica govorio i povezao biskupov govor na Blajburg iz 1945, iskoristio je priliku da opet podsjeti prisutne na postupke partizanske vojske.

Biskup sigurno zna gdje ga svrbi. Ali i pored toga što treba da govori kao ubijeđeni hrišćanin, ni najmanje mu ne bi smetalo da se malo osvrne na onaj Ličko–Kordunski Blajburg kojeg je Hrvatska vojska izvela u ljeto 1995, pa da i to osudi. Naiume, taj se događaj kod domoljubnih Hrvata smatra opravdanim čišćenjem od nepodobnih Srba ili tačnije pravoslavaca, pa samim time isti se javno slavi ali javno ne komentariše.

Nego biskupe ‘vako je: Kako siješ, tako ćeš i da žanješ. Vazda bilo.

Advertisements