GRAS… sramota glavnog grada

GRAS je Sarajevsko gradsko saobraćajno preduzeće koje je izgleda finansijski dohakalo samo sebi.

Moguće je da Gras od 1. januara 2018. ide u stečaj, jer su im ukupna dugovanja veća od 350 miliona KM.
Nemam nikakve podatke oko unutarnjeg stanja u Grasu, izuzev gornjih 350 miliona dokaza da se radilo naopako i po familijarnoj liniji. Priča se po varoši da su tamo u zapošljavanju imali primat uglavnom oni sa sandžačkim vezama.
Nađoh podatak da preduzeće ima 60 tramvaja od kojih su 45 ispravna, da posjeduje 109 autobusa ali samo 60 ispravnih, dok je od 42 minibusa na raspolaganju putnicima samo 25 operativnih vozila.
Dakle, svih tih 130 operativnih jedinica, opslužuje 1.500 zaposlenih!
Kontam: ako je prosječna bruto plata 1000KM mjesešno, to je 1.5 milion za sve zaposlene odnosno 18 miliona za godinu dana. Vozni park je star toliko da se ni rezervni dijelovi ne mogu više kupiti, pa ostaje nejasno od kuda nabraše dug na 350 miliona!
Ne vjerujem da postoji javni vozni park nekog glavnog grada Evrope, koji je u jadnijem stanju. Slažem se da su vozila stara i da su rat i vrijeme učinili svoje. Kvalitet održavanja nekog voznog parka jednak je visini zainteresovanosti zaposlenih, koji izgleda nisu imali prilike ranije da se koriste gradskim saobraćajem.
Sjedim u trolejbusu u kojem je zamjenjeno staklo. Bar pet centimetara od gumenog dihtunga stakla, vidljivi su debeli premazi ljepila koje je upotrebljeno i ostavljeno da se sasuši. Nije valjda da se nije mogla najprije staviti molerska traka da se zaštiti staklo prije premaza ljepilom?
Promatram mehanizam vrata na tramvaju koji je servisiran. Nekada bijelim lakom obojen zaštitni poklopac pun je crnih otisaka prstiju onih koji su radili na mehanizmu. Čistačima vozila je valjda strogo zabranjeno da dižu glavu dok savijesno rade.
Na jednom od bečkih tramvaja crvena boja se još nekako i drži, ali dio na krovu ofarban srebrenom bojom oljušten je do pola dužine tramvaja.
Pitam se, čemu godinama na trolejbusu stoji da saobraća uzduž Hofmannstrasse?!?
Svi radimo za naknadu. Ali kako treba da se radi, to je pitanje koje u Grasu niko ne postavlja. Nedajbože da se neko nekome ne zamjeri. Pa mi smo kao porodica!
Jebeš rad kada rezultat nema ni trunke traga savjesti, samopoštovanja i ponosa. Ili da svi zajedno samo konstatujemo: ovo je Bosna!
Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s