Roditelji protiv sina u političkoj Americi

Ovo je zaista interesantan slučaj. Kevin Nikolson iz Viskonsina je trenutno republikanski kandidat za upražnjeno mjesto u Američkom senatu u 2018 godini.

Istovremeno, zahvaljujući trenutnom stanaru Bijele Kuće, Kevinovi roditelji su odlučili da daju finansijsku podršku demokratskom kandidatu kako bi njihov sin izgubio! Radi se o $2.700, što je maksimalno dozvoljeno za privatnu potporu kandidatima.

Mora da je veoma interesantno prisustvovati zajedničkim večerama kod Nikolsonovih.

 

Advertisements

HRVATSKA IGNORIŠE GENOCID U NDH

Ma koliko pokušavam da shvatim dio svijeta oko sebe—i to onoga za kojeg sam mislio da ga dobro poznam—to mi ne polazi za rukom.

Zadnji primjer je otvaranje izložbe oko genocida u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) nad Srbima, Jevrejima, Romima i drugim manjinama, ali i mnogim poštenim Hrvatima, koji se dogodio u periodu od 1941 do 1945.

O priznatom i potvrđenom državnom teroru unutar NDH, dokazanom i svjetski prihvaćenom kao dio istorije II. Svjetskog rata, po zvakoj logici ne bi trebalo ni govoriti. Činjenica je da je NDH kao država stvorila aparat kako bi sistematski likvidirala uglavnom Jevreje, Srbe i Rome. O tome su napisane mnoge knjige, nađeni zapisi i dokazi u ustaškoj korespondenciji i na fotografijama, ustanovljeno u sudskim procesima nakon rata, i zabilježeno u svjedočenjima malog broja preživjelih.

Izložbu nisu uredile samo srbijanske institucije. Pomoć u organizaciji je došla i od strane jevrejskih hroničara. Direktor postave je izraelski profesor dr. Gideon Greif, stručnjak za logore Auschwitz, Majdanek, Jasenovac i Zonderkomand, koji je istovremeno i šef skupine GH7 povjesničara iz sedam zemalja.

I šta se događa. Umjesto da Hrvatska vlada opravdano negoduje zašto i njihovi stručnjaci nisu bili pozvani da budu dio organizatora, ministarka inostranih poslova Hrvatske Marija Pejčinović Burić javno naziva izložbu ‘falsifikatom‘ i ‘propagandom.‘ Naravno, svako normalan očekuje da neko iz vlade iznese konkretno o kakvim se falsifikatima ovdje radi, ali o tome nema ni riječi. Pratio sam štampu kao i vijesti na RTL i HRT u dane od 27 do 29. januara o.g., ali se i tu samo ponavlja šta je izjavila ministrica i ništa više. Nigdje niti jednog reportera Hrvatskih TV stanica na ovoj izložbi, kako bi nam uživo ukazao na te manipulacije i propagandu o kojima ministrica govori.

Ostaje nejasno kako je moguće da Hrvatska vlada niti u jednom slučaju ne iznosi detaljnije zašto smatra da izložba falsifikuje istoriju? Gdje je problem? Da li je u postavi, da li u izboru dokumentacije, da li u određenim brojevima žrtava koja su uobičajen način odbrane od istine u našem okruženju. Nigdje konkretnog traga niti spomena o kakvom manipulisanju je riječ.

Ovo je neoprostiva sramota za Hrvatsku. Duboka i neobjašnjiva sramota da se na perfidan način pokušavaju zataškati činjenice, i skrivati istorijska istina od mlađih generacija, a posebno od mlađih Hrvata. Na ovaj način neke grupe žele da sačuva sjeme mržnje, kako bi isto moglo opet da proklija kada dođu neka pogodna vremena. Ali na žalost, drugog objašnjenja za ovu prljavu i providnu farsu vlade HDZ nije moguće naći.

A da sam u pravu, evo i dokaza.

Spomen park Jasenovac posjetio je 31. januara glavni direktor Svjetskog židovskog kongresa za Izrael Laurence Weinbaum, koji je izrazio uznemirenost posjetom koju je taj dan imao, i kazao da je to primjer zamagljivanja povijesti holokausta koja je prisutna u nizu zemalja istočne Europe.

”To je jedna od najgorih izložbi koje sam vidio… ne znam što bih rekao”, izjavio je Weinbaum na tribini o edukaciji o Holokaustu u Republici Hrvatskoj, održanoj u Židovskoj općini Zagreb u prigodi Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust.

Po njegovom mišljenju, problem nije u povjesničarima jer „on dolazi s vrha“. Nije u pitanju neznanje nego negacija i zamagljivanje. Potrebno je zrelo društvo koje neće prebacivati odgovornost na druge, i njih optuživati, nego preuzeti odgovornost. U Hrvatskoj je ubijeno više od 30 tisuća Židova i to je realnost, ali mnogi luđaci ne daju da je tako.

Normalnom dosta.

OVAKO JE GOVORIO VASA PELAGIĆ (1833 –1899)

Mantijaška pokvarenost i fino udešene lažarije 
Piše: VASA PELAGIĆ

Meni, kao bogoslovu, arhimandritu, profesoru i direktoru ”bosansko banjalučke” bogoslovije, zadugo bijaše teško da ovako javno priznam i svijetu na vidiku očitujem ovu vječitu istinu protiv nas mantijaša i našeg mantijaškog morala. Tim teže što mi je patrijarh carigradski, na zahtijev opštine, vać telegrafski bio ukazao vladičansko zvanje i što sam u Banjaluci i celoj okolini živio ”kao mali car” kao i ostali krupni mantijaši i što me narod cijele Bosne poštovao kao svog ”svetitelja”, kao ”svetog Savu”, kao ”novog” Hrista. To će posvjedočiti svaki Krajišnik. Ali uvidjevši našu mantijašku duboku pokvarenost i fino udešene lažarije, koje smo mi pokrili lažnim sjajnim pokrovom, to jest velikom firmom boga, vjere, crkve i morala; saznavši uz to stvarne potrebe naroda i čovječanstva i njihove goleme nevolje, koje mu dolaze jedino stoga što ne umije da umuje i da se upravlja po umuzdravog razuma i osećanju čistog poštenja, bio sam prinuđen po nagonu naučnih razloga, a u hataristine i privlačnosti, da dam ostavku na to veliko zvanje i gospodovanje, da napišem ovu izjavu ”Umovanje zdravog razuma” i da se posvetim stvarnom unapređenju i usavršavanju sebe i svoga naroda i čovječanskog roda, ukoliko sam kadar da to učinim

Zbog svih navedenih religioznih i mantijaških zabluda, petljanija, nesaglasnosti i škodljivosti, na osnovi čiste nauke i narodnih i čovječanskih interesa, zdrav razum odriče svaku svetinjačku i božanstvenu važnost svemu onome u što vjeruje obični um, pa iz svega dovde pomenutog izvodi kratak izvod koji ovako glasi:

1. Takozvano ”sveto pismo” nije ništa drugo no zbornik svih mantijaških sanjarija i petljanija koji nikakvog logičkog smisla nemaju i koje svojim šarlatanskim protivrječjem same sebe gotovo na svakom listu u laž ugone. Više vrijedi jedan najmanji člančić iz racionalne ekonomije no sve bogoslovske knjige što ih ima na svijetu.

2. Sveta majka crkva, dom božiji nije ni u dlaku važnija i svetija od običnog doma i kućerka. I više vrijedi za narod jedan naučno udešen arterski bunar, česma, no sve pravoslane i krivoslavne crkve i manastiri. Crkva je privilegisani dom zaglupljivanja, laži i ropstva. Ja, kao profesor bogoslovije i arhimandrit, i po tri puta ovo kažem. Kad bih drukčije rekao, lagao bih narodu. Kad bih drukčije pripovjedao, bio bih izdajica nauke. Za ovu izrečenu istinu mene će strogo, vrlo strogo osuditi ne samo zatucana masa naroda nego i sva iteligencija koja diše podlim, nazadnim i sebičnim duhom. Pa neka i to bude, ali doći će jednom ono sveto doba kad će sav narod i sve ljudstvo ovako misliti, mada ću ja tada biti u vječnoj zaboravnosti. I pošto još niko u crkvi ni vidio, a kamoli čuo premilostivog boga da svoju djecu, narod poučava, to se može potpuno savjesno reći da ne vrijedi u nju ići kad gazda u domu nije; šta će đaci u školi bez učitelja? Kalfe im ne mogu zamjeniti učitelja i oca. Crkva je mantijaški dućan u kome oni prodaju svoju nestvarnu i neslanu robu i niti osnivaju za buduće svoje spekulacije i ugodnije živovanje.

3. ”Molitva i blagoslov” ne vrijedi više od običnog bapskog preklapanja i vračanja. Pape i ostali krupni i sitni mantijaši blagosloviše krstonosnu vojsku da osvoji ”svjeta mesta”, ”grob Hristov” iz ruku aziskih varvara, pa svi krstonosci zaglaviše pod udarcima nekrštenih ”agarjana”. Oni blagosloviše Napoleona da pokori Prusku, a ruski sveštenodostojnici cara Nikolaja da pokori Sultanovu vladu i državu, pa obje blagoslovene strane konačno izgubiše megdan. Narod Slavonije baš se moli bogu i dobija popovske blagoslove, pa eno 1878-1879 godine savska poplava učini čitave užase od naroda koji stanuju u niskim ravnicama pored Save. Rusi su tako pobožni da su u samoj Moskvi podigli 4.000 crkava i manastira, pa eno glad Samariska, suša Voroneška, crnac Astrahanski i Neronski knut imperatorsko-carski mahom ih ugnjetava, unesrećava i satire. Mantijaši i narod jevrejski i turski tolike vjekove oguliše se čineći molitve, udarajući se uprsa i derući se na munarama: ”alah al alah!” pa sve sa zla na gore. Gone ih i biju od svih strana. Od velike turske carevine postoje odlomci. Hiljadama godina tako čine i Kinezi i Indija, pa ipak gomilama skaču u vodu od gladi i nevolje. Hristijanski bogoslovi već promukoše i vrat iskriviše vičući boga: Gospodi, vozvah tebje, usliši mja – pa još nikada ne siđe među nas; i tolikom sirotom svijetu neće da pošalje ni pečenih vrana, a kamoli jarebica. Ima još sijaset podobnih primjera, ali i ovoliko je dosta.

4. ”Časni krst” nijema vrijednosti ni svetlosti koliko običan štap, jer ovim se svijet poštapa i brani, a krstom se niko ni u kom slučaju ne može pomoći. Krst je, kao i molitva, pomoćnik varalicama.

5. Krštenje je jedna uobičajena navika koja je toliko sveta koliko pušenje opijuma ili duvana. Ono je toliko pošteno da nemoćno dijete, koje ništa ne zna, priveže ovoj ili onoj vjeri i prišije mu ovako ili onako ime bez njegova znanja i sa izvolenja.
6. Bogoslovske škole nisu ništa drugo no izvodi u kojima se uči kako će se finije i vještije zaglupljivati narodi, izopačavati svijet i poricati i ismijavati naučne istine. Ko ovo ne uviđa, on je bez razuma.

7. Bog, raj, pakao, anđeli i đavoli nisu ništa drugo no zlonamjerno izmišljena strašila mantijaška i tiranska ujdurma pomoću čega su narod plašili i izvlačili njegovu zamuku, zaradu da lakše i obilatije gospoduju i uživaju. Ovu istinu potvrđuju, prvo, naši gore navedeni mnogobrojni primjeri; drugo, što su narodi od vremena na vrijeme mijenjali svoje bogove i vjere, to jest stare ostavljali, pa nove usvajali, i što za ljudstvo nije određena jedna vjera nego ih sijaset postoji, i svaka sebe hvali a druge poriče i naziva ”jeretičkim” i lažnim. Kada bi postojao negdje jedan svemogući i dobri bog, on bi odredio jednu vjeru za sve narode i za sva vremena.

8. Sadašnji moral koji crkva održava i radi koga, tobože postoje mantijaši na svijetu jeste javna laž koja je zakonom i običajima utvđena i privilegisana. Kakva tu može biti morala kada je majka crkva u ime toga svog morala odredila partrijarha u karlovačkom 24.000 lanaca (jutara) zemlje, a sav Dalj, Borovo i Bijelo Brdo, gdje taj spahiluk postoji, nemaju više od 8.000 jutara zemlje. Ne samo to, nego je dotični patrijarh oteo od naroda tih sela mnogo njihove zemlje koje je on još odavno obrađivao i na njih plaćao desetak. Kada se narod uzbunio zbog toga i rastjerao spahiske namjesnike, taj glavar crkve i naroda pozvao je žandare i vojsku, te je narod prinudio da ustupi njemu svoje vječito pravo. Docnije, kad je narod mirnim načinom tražio i molio da mu on, kao njihov duhovni otac i pastir naroda, povrati uzetu zemlju, odgovorio im je taj sluga i boga oltara da će ih sve prodati Jevrejima. Na to odgovori jedan član deputacije: ”Hvala vam, ekselencijo! Hristos je došao da nas izbavi od Jevreja, a vi, kao namjesnik njegov, prodajete nas Jevrejima”. Za tu iskrenu riječ težaka partrijarh je istjerao deputaciju napolje. Katolički vladika Štrosmajer ima dva puta više a kardinal papski Švarcenberg ima veći spahiluk no sva prijašnja crnogorska državica. I mitropolit beogradski vuče godišnje veću sumu zarade narodne no 40 učitelja narodnih, veću no stotine nadničara koji, praveći puteve i mostove, škole i radionice, staništa i radionice, i izrađujući odijelo i hranu, više koriste ljudstvu i kulturi za jedan dan no taj vladika svega svoga vijeka, jer od blagoslova njegova ni mušice ni, pogotovo, ljudi ne mogu živjeti. I ako je takva rasporedna nagrada moralna, onda i nema na svijetu ništa nemoralno, nepravedno.

I sama priroda antipatična je prema bogu, molitvi, crkvi i vjeri. Dijete je sušta priroda. U prirodi traje vječiti rad i dijete teži radu čim malčice moćno postane. Djeca se vrgolje, kopeče, plaču, kreću, čas nešto grade i ruše i opet nešto drugo počinju dok se ne umore. Priroda njegova naklonjena je ma kakvom radu. Na to ga gone prirodni zakoni. A priroda dječja naprotiv bježi od boga i od crkve i od bogomolje. Dijete nikada ne zove ni boga ni crkvu u pomoć dok ga tome drugi ne nauče, a onome što je čovjeku prirodno – raditi i jesti, djeca su naklonjena.

Kada sam pročitao ovaj spis nekim svojim mantijaškim kolegama, neki, zaprepašćeni od čuda, pobjegoše iz našeg društva, a neki mi upraviše ovakvo pitanje: Pa šta je onda sve to na svijetu, i u šta će narod vjerovati? Čega će se prosti narod bojati, ako ne boga i pakla, pa da ne otima i ubija? Bez toga bi prosti svijet počinio užase itd.

Na to im ja ovako odgovorim: Najveća je svetinja na svijetu ona činjenica koja je kadra da očividno ukaže i osnuje ovdje na zemlji pošten i razuman, bratstven i jednako pravedan i srećan život za sve članove čovječanskih društava. I ovu moćnu činjenicu sastavlja prvo, matematična istina koja saznaje prirodne zakone, poslovanje prirode i društva i posljedice toga poslovanja, i po kojoj istini kod svih naroda i kroz sve vijekove dva i dva čine četiri, osam i osam šesnaest, a dva puta šesnaest – trideset i dva; drugi sastavni član ove moćne činjenice jeste naučni moral koji priznaje da svako čeljade društva mora imati potpuno jednake dužnosti na svako društveno poslovanje i potpuno jednaka prava na uživanje i na umno i tjelesno razvijanje koje ostali članovi društva mogu uživati; dakle, vjera u večnu moć prirodnih zakona, matematičkih istina i u čovečansku jednakost i bratstvo. Ta, eto, činjenica jeste najdostojnija vjera za čovječanstvo, jer vjera koja se sastoji u ovoj činjenici jeste uzor, pravičnost i tvorac prave ljudske sreće, jer ona ne traži i ne zahtijeva skupocjenih crkava i manastira ni moljenje, ni metanija, ni popova, ni kaluđera, ni milostinje, ni dacije, ni raje, ni ugnjetača.

Ova činjenica, kao produkt istorijskog rada ljudskog, kao izraz ljudskih potreba i kao najčistija pojava sadašnjeg pogresa, kulture i civilizacije, jedina je kadra da uništi svaku nepravdu i neistinu, ugnjetače i ugnjetene, ”slugu” i ”gospodu”, nepraktičan i partajičan rad, to jest međusobne mržnje, osvetu, svađe, ubistva, krađe, grabež, varanje, ratove, oružje, vojsku, terete i neprirodne bolesti, pa da stvori jednakopravnu braću i zajednički udruženi, lagani, bratski, napredan, sloboda, kulturan, pravedan, čovječan, zdrastven i istinito voljan, radostan i srećan rad i život za svakoliku čeljad svekolikog ljudskog društva. Takva religija ljudstva jeste istiniti i stvarni tvorac i ostvarilac čovjekovih želja i njegove sreće i utjehe. To je pravi moral i takav moral u stanju je da proizvodi i usavršava najblagodetnije posljedice za postojeće i buduće naraštaje ljudstva. I za ovakvu uzvišenu vjeru i ovakav uzoriti moral u današnjem pokvarenom društvu mnogi milioni žude i srdačno posluju; buduće svesnije i pravednije čovječanstvo jedino će ovakvu vjeru vjerovati i ovakav moral ispovjedati – vjeru u istinu i pravdu, vjeru u ljudsko bratstvo i jedinstvo. A što se tiče onoga, kao da bi ”prosti svijet” bez vjere u boga, raj i pakao, otimao, ubijao, silovao itd., to je puka laž; jer u svijetu, dok postoje ovolike nepravde, nevolje i načelo privatne svojine, pored te vjere dešavalo bi se, kao što se i danas dešava, gomila otimanja, ubijanja i silovanja samo kad ne bi bilo časti i kazne na ovom svijetu…

Završavajući ovaj spis, velimo još i ovo: krajnje je vrijeme da svi školovani i neškolovani obični mislioci uvide i ostave svoje duboke i štetne zablude, pa da usvoje i potpuno prime umovanje i poslovanje zdravog razuma, te da tako zajednički upotrebe svoju umnu, tjelesnu i materijalnu snagu na opštu korist svega društva; jer kada su svi članovi društva u jednako srećnom i bratskom stanju, onda je i pojedinac i tok ljudske kulture od svake opasnosti i nesreće osiguran.

A kao najkrajnjiji završetak neka bude ovo:
“Vjerovao bi svak’ u boga kad bi moglo bit’,
Da očita ‘vjerovanje’, pa da bude sit.”

MORAL NA AMERIČKI NAČIN

Američki senator Al Franken, glumci Kevin Spacey, Ben Affleck, Charlie Sheen, Dustin Hoffman, režiser Oliver Stone, kao i povelik broj javnih ličnosti u Americi, nalaze se na nezvaničnoj sramnoj listi seksualnih napasnika.
Da se odmah razumijemo: slučajevi se razlikuju i siguran sam da ima groznih incidenata, ali je sasvim moguće da ima i bizarnih koji se graniče sa neobuzdanošću ili ‘krivom procjenom‘. Zato bez čvrstih dokaza nije moguće prihvatiti svaku od tih optužbi.
Ovo u Americi je već izašlo iz domena normalnog i realnog. Zbog izjava pojedinih osoba koje se osjećaju povrijeđenim i koje su iznijele svoje optužbe javno, životi mnogih se mijenjaju preko noći. Nastaju porodični problemi, gubi sa posao, uništavaju karijere i imidži, i sve to daleko prije nego što slučaj dobije sudski epilog.
Ok, mi u Bosni bi vjerovatno svi bili ponosni na neke od svojih aferica. Tu smo izgleda definitivno normalni. Ali u Americi, budite sigurni da bi nas tako nešto stvarno pogodilo, i izmjenilo vlastitu budućnost.
Nešto mi ovdje ne štima.
Ako ne razumijete šta ja ovdje pokušavam da shvatim, zamislite da vas prijatelji na ulici počnu izbjegavati, isto i komšije na stepeništu, kolege vas nekako gledaju drugim očima, a suprotni pol izađe iz lifta kada vi ulazite. Na kraju slučajno saznate da je to zato jer vas je nekakva osoba optužila na fejsbuku da ste je prije 15 godina napastovali, a vi o tome možda imate samo neku mutnu sliku. Ili je uopšte nemate. Pijanska.
Siguran sam da na svijetu ima frustriranih i bolesnih seksualnih predatora. Ima i šefova koji su prešli crtu ovozemaljskog pa misle da su nedodirljivi bogovi. Ali ima daleko više onih koji su nespretni, nesigurni, onih koji krvo shvataju nečije ponašanje ili signale, onih koji misle na sitne izazove… što ‘no kažu, ima nas svakakih u ‘božijoj bašči‘. A ni postupci suprotne strane ne moraju da budu naivni ili nepromišljeni. Naprotiv.
E, tu bi negdje trebala da postoji legalna i moralna granica, gdje povrijeđena ličnost—koja iznese svoj primjer patnje zbog nedoličnog ponašanja nekoga iz davnine—treba da to i dokaže. A koliko vidim, u Americi se za ovo prvo osoba upuca namrtvo, a tek se onda postavljaju pitanja.
Gledali smo mnoge filmove o američkim tinejdžerima gdje se na nekoj osami zaključaju sa curom u automobil i tu se sahvatavaju. Šta ako se ta ista cura javi nakon dugih godina i tvrdi kako joj je zbog toga život upropašten, a nije u pitanju neželjena trudnoća? Da li frustrirani i napaljeni šesnaestogodišnjak treba da za to danas odgovara i da snosi teret društvene sumnje kroz život?
U zemlji gdje su cijeli gradovi kockarnice izvori nemoralnog ponašanja, gdje se štampaju Penthouse i Hustler magazini, gdje je seks prisutan u buticima za masažu, gdje se napunjen pištolj nosi i u crkvu,… moral je više nego fluidna društvena kategorija.

Ah Blanka, Blanka…

Splitska sportašica Blanka Vlašić uvijek je iskreno govorila o svojem obraćenju pa tako i u obraćanju mladima na tribini u Ljubuškom gdje je opisala svoj put i razmišljanja.

– ”Sve je nekako počelo s ozljedom. Sigurna sam da mi je Gospodin progovorio oduzevši mi ono najdraže, ono za što sam živjela, kako bi mi pokazao da postoji nešto bolje i slađe od pobjeda i od onoga što ja smatram najvećim ostvarenjem…” 

Well, Blanka je uvijek bila moja simpatija. Vrhunska sportašica, lijepa, samouvjerena… Od te simpatije, ostade samo okvir vjerski zatupljene i izgubljene osobe koja nema vezu sa realnim.

Blanka, ne očekuj nikakvu pomoć ili savjet od ‘Gospodina,‘ ali evo ti dobar savjet od ovoga gospodina: Frustriranost se najbolje rješava dobrom ovozemaljskom emotivnom vezom i redovnim seksom.

ŠTA LI NAM TO SERVIRA COCA COLA?

Kupih bocu Olimpije na kojoj stoji ”prirodna izvorska voda,” koju proizvodi Coca Cola u Hadžićima.

Kada je CocaCola u pitanju, ja sam po prirodi sumnjičav. Naime, znam da u Torontu na svakom uglu prodaju boce sa vodom pod imenom DASANI. I znam da je CocaCola morala da javno potvrdi je to prečišćena voda a ne izvorska.

Gledam naljepnicu. Najprije mi nije jasno kako to da voda treba da se prodaje pod ’prirodna?‘ Nikada nisam čuo da neko traži neprirodnu.

Na plastičnoj boci nigdje ne stoji odakle voda dolazi. Druge vode su daleko preciznije u ovom pogledu.

Vjerujem da je razlog jednostavan: voda je dovezena cisternama sa raznih strana u Hadžiće, kako bi u pogonu Coca Cole prošla kroz kojekakve procese filtracije i osmoze, da bi bila sigurna za skladištenje, distribuciju i upotrebu. Dakle, termin ”prirodna” stoji i ako je to čisto marketinška izmišljotina, ali da je izvorska… eh, tu bi bilo poželjno da nam kompanija pruži crno na bijelo sa kojeg se vrela ova voda dobiva.

Da ne bih čekao, dana 15. novembra 2017 sam postavio na Facebook stranici Coca Cole isti ovaj materijal. Vidio sam poruku da ‘uređivači stranice‘ treba prvo da ga odobre.

Načekaću se.

KURKUMA, PRIRODNI LIJEK PROTIV RAKA PROSTATE

KURKUMA KAO LIJEK  

Ovaj je materijal baziran na vlastitom iskustvu i naučnim nalazima. Sve je počelo kada sam zbog određenih teškoća odlučio da posjetim urologa, a pri tome sam napravio i PSA (prostata) test. Krajem 2015 godine, rezultat testa je iznosio 10,0 što je bilo razlog za blagu paniku, obzirom da prije toga nisam osjećao nikakve tegobe. Ultrazvuk je ukazao na veoma povećanu prostatu, dok su drugi pokazatelji tzv., kompletnog PSA testa, učinili da urolog zavrti glavom. Liječenje je počelo sa antibioticima, ali to nije ništa promjenilo. Šta više, PSA je u 30 dana skočio na 10,2. U mojoj glavi je zazvonilo zvono na uzbunu: visoki PSA može da bude nagovještaj raka. Ipak, odbio sam savjet za biopsiju.

Odlučio sam da pretražim Internet oko rezultata medicinskih istraživanja. Tako sam naišao na ovu tabelu koja sadrži procentualno poređenje oko oboljelih od raka u Indiji sa oboljelim u Americi. Razlike za prostatu kao i recimo i rak dojke, su ogromne:

RAK ORGANA: Indija muški Indija žene SAD muški SAD žene
Pluća 9.0 2.0 58.6 34.0
Debelog crijeva 4.7 3.2 40.6 30.7
Prostate 4.6 / 104.3 /
Mokraćne bešike 3.2 0.7 23.4 5.4
Bubrega 1.2 0.5 11.2 6.0
Dojke / 19.1 / 91.4

Indijski naučnici su zaključili da se kod varijacija oko povećanog broja oboljelih u Americi ne radi samo o načinu života, nego su daljnjim analizama zaključili da je jedan od razloga uloga kurkume u ishrani (Lat. Curcuma longa, Engl. Turmeric). Kurkuma se svakodnevno koristi u Indijskoj prehrani, kao i u njihovom prirodnom načinu liječenja.

Preko godinu dana nakon uzimanja paste od kurkume (recept slijedi), moj PSA trenutno varira oko 3.0, što je za mojih 78 godina više nego normalno. Istovremeno, treba vjerovati medicini, pa kao sigurnosni dodatak koristim i Avodart.

PASTA OD KURKUME 

   Sastojci i kako napraviti pastu od kurkume:

  • ½ šolje kurkume u prahu (1,25 dcl)
  • otprilike jedna šolja vrele vode (2.5 dcl).
  • ½ kesice od 10 grama sitno mljevenog bibera (dakle, 5 grama)
  • 0.7 dcl ulja. Može hladno cijeđeno ulje od buče/tikve, ili ulje od masline. Nešto više ulja neće štetiti.

Na laganoj vatri (još bolje na pari) zakuhajte kurkumu sa vrelom vodom, kako bi se dobila koncentrisana pasta. Ako je ista pretvrda, dodati malo vrele vode. Kuhati stalno mješajući ne više od 5 do 6 minuta.

Nakon skidanja sa vatre, dodati maslinovo ili neko drugo ulje i biber, te smjesu dobro izmješati. Kada je gotova, izgledaće nešto slično kao Nutella namaz ili nešto tečnija. Nakon što se ohladi, staviti smjesu u staklenu teglu i čuvati u frižideru. Pastu treba upotrijebiti unutar 7 do 10 dana. Ako uduplate gornje količine, dio paste možete staviti u male staklenke i zalediti u zaleđivaču, jer tako stoji duže.

Moja lična observacija: Za kraj ostavite fildžan ulja, pa u isti dodajte 4 kapi origano ulja i to dodajte ohlađenoj pasti. Sve dobro izmješajte prije nego što stavite pastu u staklenke. Origano neće dozvoliti da se pasta počne kvariti u frižideru, a imajući u vidu da je origano ulje najbolji antibiotik i antigljivični produkt, to će možda pomoći kod moguće upale prostate i mokraćnih organa. Zahvaljujući origanu, ja pripremam pastu sa duplom dozom sastojaka koju ne moram da stavljam u zamrzivač.

Ako se pitate zašto dodati biber, trteba da znate da piperin, sastojak u biberu, pojačava učinkovitost kurkume za nekih 200 puta.  A pošto se kurkuma brzo razlaže u stomaku, pitanje je koliko vrijednosti dolazi do oboljelih ćelija. Da bi se to poboljšalo, dodaje se ulje koje služi kao sredstvo za bolji prenos i apsorpciju.

Pastu treba uzimati uz ili nakon jela radi smanjene mogućnosti iritacije stomaka biberom. Kurkuma djeluje efikasnije ako je pomiješana sa masnoćama.

Ukoliko imate napredan oblik raka, pasta se po nekim sugestijama treba uzimati svaka dva sata. Ja sam je u početku uzimao šest puta na dan, i to u količini od po 3/4 čajne kašike. Trenutno održavam nivo PSA sa dvije pune čajne kašikice dnevno: ujutro i uvečer. Pošto je pasta poprilično neukusna, prethodno stavim u usta gutljaj jogurta, a zatim dodam kurkumu i to progutam bez žvakanja. Ukus možete popraviti time da smjesi dodate jednu ili dvije kašike fino mljevenog đumbira.

Koliko dugo treba uzimati pastu?

Preturajući po Internetu našao sam da neki Indijski doktori preporučuju tretman od 8 nedjelja za oboljele od raka. Međutim, ovo se odnosi samo na komercijalne preparate gdje se ne koristi prirodna kurkuma nego samo jedan njen dio, kurkumin, koji je pakovan u kapsulama. Nigdje ne nađoh kada treba prestati uzimati mljeveni korijen kurkume niti bih to lično učinio. Lično konzumiram pastu već više od godinu dana bez ikakvih smetnji.

UPOZORENJE

Ako imate povećanu kiselinu u stomaku, nikako uz kurkumu uzimati farmaceutske preparate za regulaciju kiseline kao što su Zantrac, Pepsid, Magalox i slični, jer stvaraju neželjenu reakciju sa kurkumom. Najbolje uzeti malo soda bikarbone ili gazirane vode.

Našao sam da postoji rijetka mogućnost negativne interakcije kurkume sa kalcijem u bubrezima i stvaranja oksalata (oxalate). Ako imate problem sa bubrezima, konsultujte se sa doktorom.

KUPOVINA KURKUME I PSA TEST U SARAJEVU

Od vašeg doktora uzmite uputu za Koševo (KCUS), ili posjetite polikliniku Al-Tawil u Importanne Centru preko puta Ambasade SAD. Kod Al–Tawila nema redova i čekanja, a rezultat se dobije nakon jednog sata. Bazični PSA test košta 30 KM a puni 50 KM. Kurkumu kupujem u butiku ‘Badem’ na Titovoj ulici ili na Baščaršiji.

EKSTRA ZA OSOBE SA BENIGNIM PROBLEMIMA PROSTATE

  • Preporučujem i Saw Palmetto kao dodatak. To je ekstrakt male palme i služi za smanjenje nelagoda kod benignog povećanja prostate (BPH). Može se dobiti u lokalnim apotekama pod imenom ‘Prostamol Uno’. Pomalo skup, ali preporučljiv.