Uspijeh u borbi protiv droge

Dvojica prijatelja putovali su automobilom iz Srbije za BiH. Na granici ih je zaustavila policija kojoj su policajci Srbije već dojavili da se u autu prenosi droga. Tako bar piše u današnjem Oslobođenju.

Nakon pomne pretrage, tek nakon isjecanja sjedišta u vozilu, droga je pronađena. I to ne jedna vrsta opijata nego čak dvije.

Sada roditelji djece mogu mirno da spavaju ali su najteže pogođeni bh. drogaši koji su sa nestrpljenjem čekali ovu pošiljku.

Ah, da ne zaboravim. Ovim aktom policija je zaplijenila 2.2 GRAMA kokaina (ne kilograma, nego grama) i 1.9 GRAMA marihuane.

 

Advertisements

Banjalučke biskupske frustracije

Sredinom maja, imali smo u posjeti BiH Željka Reinera, predsjednika Sabora Hrvatske, koji je pored Sarajeva posjetio i Banjaluku. Izgleda da niko srećniji oko ove posjete nije bio nego banjalučki biskup Franjo Komarica.

U svom govoru po navodima Anadolije (17.V.), biskup je između ostalog istakao da želi poručiti da se ne treba ići u Blajburg, jer “mi smo ovdje Blajburg”.

Od Dodika nadolje, banjalučani su uneredili gaće od nelagode dok je Komarica objašnjavao u detalje: “Ljudi, šta vi govorite ovdje, dođite u Banjaluku pa vidite tamo Blajburg, gdje su Banjalučani, zašto su oni pobijeni zašto je njima oduzeto pravo na legitimaciju, na svoj identitet. Gdje su Banjalučani? Nemaju pravo na svoje rodno mjesto, to je Blajburg za mene. Ne dajem pardona nikome. Onaj ko osuđuje pokazuje svoje pravo lice, trebamo skinuti te maske, previše dugo nosimo te maske, necivilizirane nehumane maske.”

Da slučajno ne bi ostao neprimjećen u ovome, i saborski šef Reiner se prihvatio izazova. Željko je inače ubijeđeni klero-nacionalista i domoljub svega uključujući i period Hrvatske iz 1941-45. Recimo, u Zagrebu 28.XII. 2015 Reiner je izjavio da ne odustaje od svojeg spontanog prijedloga da se Hrvatski sabor preimenuje u Hrvatski državni sabor, tj. kako se zvao za vrijeme NDH.

Elem Reiner je u tu razdraženu biskupovu retoriku uletio time izjavom da je “…temeljna stvar pomirenja i suživota je istina. Bez istine nema ni pomirenja, jer pomirenja nema u tome da živimo u laži. Pogotovo kad se radi o stvarima koje su prošlost od prije 70 ili 75 godina, pogotovo kada se radi o stvarima koje su povijesno jasne, dokazane, onda ja ne vidim nijedan razlog zbog čega se žrtve ne bi mogle ili smjele dostojanstveno komemorirati.”

Meni se čini da se biskup jadao na period nastao nakon rata 1992 godine, što je povezano sa stanjem oko malog broja Hrvata unutar današnje RS. S druge strane, vječiti i potvrđeni saborski šef antikomunista koji je valjda spavao dok je Komarica govorio i povezao biskupov govor na Blajburg iz 1945, iskoristio je priliku da opet podsjeti prisutne na postupke partizanske vojske.

Biskup sigurno zna gdje ga svrbi. Ali i pored toga što treba da govori kao ubijeđeni hrišćanin, ni najmanje mu ne bi smetalo da se malo osvrne na onaj Ličko–Kordunski Blajburg kojeg je Hrvatska vojska izvela u ljeto 1995, pa da i to osudi. Naiume, taj se događaj kod domoljubnih Hrvata smatra opravdanim čišćenjem od nepodobnih Srba ili tačnije pravoslavaca, pa samim time isti se javno slavi ali javno ne komentariše.

Nego biskupe ‘vako je: Kako siješ, tako ćeš i da žanješ. Vazda bilo.

• Diplome za (ne)stručnjake

U Oslobođenju nađoh interesantan članak, gdje je Evropskom Univerzitetu u Brčkom oduzeta licenca jer ne ispunjava uslove. Ovo je doneseno nakon …”šestomjesečnog upravnog nadzora, koji je danas završen, utvrđene najteže povrede zakona i najgrublji propusti u radu ove visokoškolske ustanove.”

Kako me je srce zaboljelo da se još jedna veoma potrebna ustanova zatvara, sjedoh da pročešljam dosadašnje aktivnosti Univerziteta, kao i da vidim gdje su njihove akreditacije i licence koje su ih dovele u zajednicu tih Evropskih univerziteta.  Tu nađoh da je tokom šestomjesečnog upravnog nadzora nadležnih vlasti ustanovljeno (a zapitaćemo se zašto im je za to bilo potrebno šest mjeseci), da bi po obimu materije i raznolikosti kurseva, Univerzitet trebao da ima 60 profesora. Prema Odjelenju za obrazovanje RS–a, umjesto 60 potrebnih profesora, Univerzitet posluje sa samo deset koji tu ubiru honorare. Biće da Univerzitet nije mogao da nađe dovoljno stručnog kadra, obzirom da takvi honorarišu na većem broju sličnih edukativnih ustanova.

Ne znam da li ste ovo znali; BiH ima devet državnih univerziteta i 22 privatna, uključujući tu koledže i ‘visoke škole.’ (podatak: Vikipedija).

Ali zašto ih ne bismo imali? Činimo napore da damo šansu svakome ko ima novca—ali to ne mora da znači i odgovarajuću školsku spremu—da stekne diplomu. Neko vidovit je u Brčkom odlučio da distrikt treba da se stručno bolje afirmiše, te je oformljen univerzitet sa ništa manje nego 6 fakulteta. Da ih navedemo:

  • Fakultet zdravstvenih nauka sa 8 smjerova
  • Pedagoški fakultet sa 8 smjerova
  • Pravni fakultet sa 4 smjera
  • Fakultet političkih nauka sa 3 smjera
  • Ekonomski fakultet sa 8 smjerova
  • Tehnički fakultet sa 12 smjerova

Dakle, Brčko na svojih šest fakulteta nudi ukupno 43 smjera sa svega 10 profesora. Jedan od fakulteta je i Fakultet zdravstvenih nauka, gdje možete steći diplomu iz vrlo ozbiljnih medicinskih disciplina: farmacija, stomatologija, radiologija, pa čak i titulu Sportski trener. Ako ste kratki sa novcem za recimo stomatologiju, možda vam je jeftinije da studirate ‘Menadžment u sportu’ koji ovaj zdravstveni fakultet također nudi. Ne šalim se.

A ovo oko svega deset profesora na Univerzitetu, ne bi trebalo da vas brine. Priznaćete da nema ništa bolje nego kada jedan te isti profesor poznaje vaše mogućnosti do u tančine, i vodi vas kroz naobrazbu bez obzira da li kod njega polažete anatomiju, hemiju, ili dizanje tegova.

Treba da vas brine to da ćete svoj problem sa zubima jednog dana možda povjeriti stomatologu sa ovakvog fakulteta, ili će vam sličan licencirani farmaceut spremiti nekakav koktel kao lijek, možda prepisan od pomenutog stomatologa. Ne znajući bolje, vi ćete vjerovati da ste u rukama osobe koja je specijalizovana u svojoj struci. I ne samo to. Pored njegove domaće diplome, možda ćete primjetiti na zidu ordinacije i dodatnu diplomu ali sa nekog univerziteta iz Amerike. Šta možda ne znate je činjenica da prezentirajući ovu jadnu domaću diplomu i uz dodatak mizernih $200, u Americi može da se dobije certifikat diplome koji izdaje ‘University California FCE’ ili kratko UCFCE, gdje FCE znači ‘First Certificate in English.’  To je samo dokaz da se nosilac diplome može sporazumjevati na Engleskom jeziku a nikako da mu je diploma priznata u Americi. Koga interesuje, njihov cjenovnik se nalazi na http://www.cufce.org/servicesandfees.htm.

Da bi ovim podstakli potencijalne kandidate za studente, Univerzitet u Brčkom je postavio na vebsajt diplomu izvjesnog Ratka Bosanca koji je na njihovom Tehničkom fakultetu završio četverogodišnji studij u smjeru ‘Drumski saobraćaj.’ Na osnovu te diplome, Ratko je dobio papir iz SAD. Sliku te ‘certifikacije’ možete naći na vebsajtu http://www.evropskiuniverzitet-brcko.com, a ovo dole je dio originala na bazi copy/paste:

This is to certify that Mr. Ratko (Svetozar) Bosanac has satisfactorily completed th equivalency degree of Bachelor of Science in Rod Traffic & Transportation on September
22, 2012. His studies are equivalent to the same degree awarded by the regionally and nationally accredited universities in the United States of America.

Siguran sam da su u Brčkom profesori bili presrećni vidjevši koliko je Ratko uznapredovao, pa nikome nije ni na pamet palo da pažljivije pročita šta piše na certifikatu.

Da vas podsjetim da je Ratko u Brčkom završio smjer ‘Drumski saobraćaj.’ Šta to stvarno podrazumjeva ostaje mutno: je li Rajko putar, vozač kamiona, ili možda špedicijski logističar, to ne znam. Ali diploma je diploma. Ujedno, ovo ‘Drumski saobraćaj’ je nešto bolje i jasnije interpretiran od strane UCFCE-a u prevodu na Engleski kao ‘Road Traffic & Transportation’ (Drumski saobraćaj i prevoz).

Ali, u Američkom prepisu certifikata/diplome umjesto da je napisano ‘Road’ (cesta, put) lijepo stoji ‘Rod.’ Ispade da je jadni Ratko godinama studirao kako bi mu na diplomu neko stavio nepostojeću kategoriju ‘Rod Transportation’ koja ne znači apsolutno ništa. Naime ‘rod’ na Engleskom označava neku vrstu šipke, štapa, ili kolca, kao onoga kod Gojka za roštilj.

Možda se pitate šta je to onda UCFCE? E, to vam je kada uzmete u najam par prostorija u nekoj poslovnoj zgradi, zatim istu slikate izvana u cjelosti kao da je to vaš ‘campus,’ sliku stavite na vebsajt uz dosta bombastičnih tvrdnji, i tu za male pare ‘certificirate’ nosioce diploma sa drugih univerziteta koji kao i mnogi u BiH vjeruju da se diploma može steći za 3-6 mjeseci studiranja. UCFCE će prihvatiti bilo kakvu priznatu ili nepriznatu diplomu, jer tamo nikome ne pada na pamet da vas detaljnije propita izuzev da li imate spremnih tih par stotina dolara za njihovu uslugu.

A kome treba takva ‘diploma’ lako je pogoditi. Sigurno ne osobi koja je ozbiljno studirala da stekne zvanično prepoznato obrazovanje, da bi nakon toga mogla da ode na neki od priznatih stranih fakulteta kako bi se dalje usavršila kroz naporno učenje i rad.

Ove diplome uglavnom kupuju kojekakve poslijeratne kategorije ‘stručnjaka’ koje jeftino izbacuju nazovi edukativne ustanove, a od čije nestručnosti sutra može da zavisi zdravlje ili budućnost vas i vaše familije. Takvih izgleda da imamo i previše, a što je najgore, isti se vjerovatno nalaze na položajima u državnoj administraciji i ustanovama, gdje su postali cijenjeni pravnici, ekonomisti, parlamentarci, raznorazni ‘doktori’, građevinski inženjeri, te šalabajzeri svake vrste.

Da bi stvari bile daleko gore, takvi, sa tim jadnim diplomama, sada sjede po opštinama i u vrhuškama lokalne vlasti, gdje su u stanju da opstruišu napore organa kontrole školovanja, i u mogućnosti su da blokiraju stručnjake sa priznatih univerziteta kako bi zaštitili svoje hibridne diplomce i nastavili daljnji sistem proliferacije lažnog obrazovanja.

Blago nama.